Daljina je tamo, negde i krije draž bliskosti, netaknute i neotkrivene. Misli pripadaju ovde, a noga bi zakoračila tamo. Pustoš je preplavila i noć i dan. Samo kapi kiše paraju pustoš ili su to nečije suze. Sve je prazno i potrošeno, a tuga svetli ko pobednik. Kad se svetla pogase i srce će stati, a neće biti reči dostojne da opiše kraj, jer sve je potrošeno i sve je isprazno. Jednom, kad misao udari u zemlju rodiće se nada kojoj će se svi diviti. Do tada, ostaje tumaranje u mraku, život bez užitka i očaj koji preplavljuje čoveka osudjenog na poraz bez borbe, mirenjem sa sudbinom i nebrigom za posledice.
O kako su plitki oni što sebe nazivaju ljudima. Pogrešni ljudi, pogrešno vreme, pogrešan pogled na praznu čašu. Umrla je i želja da se opijem i zaboravim bar na kratko i ovaj dan. Šta ćemo sutra, osmehnuti se i nastaviti sve kao i juče ili ćemo očajnički pokuštati razotkriti pustoš i doživeti još jedan poraz, a onda propasti još dublje. Živim za tudju sreću moja je nebitna, nije li svrha ljubavi u prosledjivanju, u davanju. Živim za tudji osmeh, neka toplina mi preplavi grudi kada ga izmamim, suviše je turobnih i sumornih lica oko mene. Ne mogu više, ponestaje mi snage. Kad bi se vi nasmejali da vam nije mene? Dobro, bio bi tu neko drugi, ali svejedno ne mogu više. Hoću i mene neko da nasmeje al onako od srca. U srcu je sve zapisano, njega ne možeš prevariti. Kako je moguće da sebičnost ubije ljubav, zašto je lakše primati a tako teško davati? Ja sam sebe potrošio, dao sam se previše-potpuno i ostadoh prazan. Šta ću sutra? Ne mogu prazan nasmejavati ljude, ne mogu ih razočarati, izneveriti…Preživeće oni, navikli su, ali ja neću ne mogu da živim bez smeha. Pogrešno vreme i pogrešni ljudi, o kako to boli…
Tuuuzno je Sanjaru,sta da ti kazem?Ma, sutra je novi dan,nova sansa za smeh.Bar ja tako prezivim sve, smejem se ponekad i svojoj muci.
Bolje mi je da sutim kad nista pametno nemam da kazem !
A smajlic ! Moze smajlic ? 🙂
Pod hitno ove blogerke treba da pokrenu još jednu nedelju smeha 😉
„Živim za tudju sreću moja je nebitna, nije li svrha ljubavi u prosledjivanju, u davanju. Živim za tudji osmeh, neka toplina mi preplavi grudi kada ga izmamim, suviše je turobnih i sumornih lica oko mene. Ne mogu više, ponestaje mi snage. Kad bi se vi nasmejali da vam nije mene? Dobro, bio bi tu neko drugi, ali svejedno ne mogu više. Hoću i mene neko da nasmeje al onako od srca.“
Ovo je genijalno! Potpisujem ili prepisujem… Ljudi su postali tako sebicni da je to tuzno… Ja mom svidjacu onomad napravila paketic sa vitaminom c, strepsilsom, supicom u kesi, cajevima i slicnim glupostima, jer je bio bolestan, i ubacila mu u sanduce, a on me nagrdio da ne treba nista da mu poklanjam, jer je on onda u obavezi da to meni nekad vrati!?! wtf??? mnogo sam tuzna i razocarana bre!
a inace mi nije jasno ovde kod tebe, ne pises sam blog? ko je probudjena devojcica? malo pojasni plavusi! ne dolazim bas cesto ovde, pa sam ocigledno nesto propustila! ae kiss i ne daj se godinama (moja ines)… 😀
Odlican tekst, koji, bar mene, ostavi bez teksta, dotakao me..
Veliki osmeh za Tebe , od mene…)))
Sa’cu bre da dodjem, koske da ti polomim!
Potrosio se. Nije nego!
ponekad se plašim da ću postati zla jer poželim da uzvratim istom mjerom ili još i gore
možda sam već i postala
ne znam više ništa osim da su ljudi najveće zvijeri
Nakon kiše dolazi sunce! Prepusti se…tuguj, plači, vrišti, budi usamljen! Danas je Uskrs. Danas slavimo Svijetlo, Toplinu, Ljubav i novi Život. I Ti ćeš doći na red za novu sreću!
Šaljem ti osmijeh i želju iz srca SRETAN TI USKRS!
Ja se samo uvek nadam, kada naidjem na ovakav tekst, da je napisan iz mašte, da nije stvaran i da će se taj neko sutra smejati i reći … samo sam imao takvu inspiraciju. Ako nije tako, pod hitno udari kontru i nastavi život sa osmehom, opali mu šamar i ne daj mu da te tera u bedak!
Malo veca doza Omege 3, mozda gvozdja, 2-3 dana sumeci magnezijum i – jos jedan krug 🙂
O, daaaa, jako mi je dobro poznat taj osećaj! Nema tu utehe, dodje i prodje!
Ja mogu samo da probam da te nasmejem:
Odluče Srbin i Hrvat da se malo kurče.
Ode Srbin u Zagreb i povika:
– Ja sam Srbin!
Neki tipovi ga uhvate i prebiju.
Zatim isto to uradi i Hrvat, ali u Beogradu:
– Ja sam Hrvat!
Niko ništa.
– Ja sam Hrvat!
Opet ništa.
– Ja sam Hrvat! – zaurla i treći put.
Pridje muneka baka, pomazi ga po kosti i reče:
– Ćuti, sine, to je sramota.
*****
DošaoMujo iz kafane u sitne sate i navali na Fatu. Ona, hladna ko špricer.
– Koji ti je ku*ac? – besno je upita Mujo.
– Treći! – odgovori Fata, iskreno.
Ako sam uspela, drago mi je. Ajd, samo skupljaj sunce u sebe i viceve, naravno. Srećno! 🙂
hvala svima na komentarima,
@suzana j. -probudjena se probudila tu kod mene na blogu kao gošća
Počela sam nakon posta da čitam komentare i zanela se. Ne želim da ih čujem, ne zato što nisu vredni, nego me odvuku na drugu stranu, a ovaj tekst me je jako dotakao.
Sad pravim pauzu, dok ponovo pročitam. …
…
…
…
Ništa nemam da kažem, sem da si ti jedna velika duša. Eto zagrlila bih te samo.
„Biti čovek, rođen bez svog znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po meri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati svoju misao o svemu tome. Ukratko: Biti čovek.“
Ivo Andrić
Drz’ se Sanjaoce! Plivaj, postoji, ulivaj nam nadu da postoji jos pokoja dobra dusa na svetu. Citiram Caroliju: “ Zagrlila bih te samo!“ jer je zagljaj uteha koja mami osmeh.
Ja ti saljem jedan elektronski zagrljaj, jer si ti meni u vise navrata ulepsao dan tvojim komentarima! Moj blog niko sem tebe ne cita, al’ nema veze, tvoji su mi komentari uvek najdrazi!
da treba izdrzati svoju misao lepo veli Andric, hvala devojko na cekanju 🙂
[…] boljeg upoznavanja sa ovim blogerom navešću i jedan blog post – Praznina i pustoš ….. Kada sam setna, tužna, kada me neko razočara vraćam se ovom postu. Pročitam ga i bez obzira […]
B-) nabaci rouze
ponestalo mi boje
Alo bre, jel’ ti zaluta pored te reke?
ne mogu da nadjem most 🙂
Ja ti odgovorila, e sad šta ćeš razumeti baš i ne znam, ni sama sebe ponekad ne razumem a o mislima najteže je pisati. 🙂
Dotakao si mi dusu ovim tekstom… nemam vise sta reci…
.. ne mogu da zivim bez smeha…
😀
hvala Sara na lepim rečima
Okreni redosled i bice mnogo bolje 🙂 Kad ti postane bitna sopstvena sreca, kad te oraspolozi sopstveni osmeh, smanjices ocekivanja povratne reakcije a time i dozu razocarenja, kad takve reakcije nema. I – desice se cudo, bice vise nasmejanih ljudi oko tebe, jer tada ces zraciti, a sada si u grcu. Tudja radost ti treba da bi doziveo svoju – pogresna postavka.
Ovo nije nagovaranje na egoizam nego na uspostavljanje svoje unutrasnje ravnoteze, nalazenje harmonije u sebi. Tada delujemo na okolinu i umirujuce i ukljucujemo zaboravljene davno iskljucene osmehe na licima, smeksavamo osoro ophodjenje – ma, desi se bajka 🙂
Ne trosi reci.. samo cuti i pogledaj.. sigurno ces naci utehu u necijem pogledu.. 🙂
to je lakse reci nego uraditi, al vredi pokusati
Ne pricam ono sto je lakse, nego ono sto znam da jedino moze pomoci 😉 Najlakse je odustati od svega. Treba se boriti, a to je i najteze. Samo to ima „svrhu“ i nagradu.. Kada se boris i ostanes „ziv“ .. Meni je jednom receno, a tebi ga kazem sad ZIVOT JE LEP, ali je glup.. 🙂 poz!
Dragi Sanjar, što kaže Duda, dođe i prođe.Dobro je da dugo ne traje, he he !
Ako čovek pođe malo dublje u sebe, naćiće tamo neviđenu snagu radosti, kreativnosti i okrilje ljubavi, koje je dobio da bi je davao sebi i onima oko nas.To kad otkrijemo ne može nikakav nemir i tuga gospodariti nama, ne bar za dugo.